RAIČKOVIĆ Zanimljivosti iz prošlosti  

O NAMA  

RODOSLOV

PORIJEKLO

KRSNA SLAVA  

SKUP BRATSTVA

ZANIMLJIVOSTI

MAPA 

LJEŠANSKA NAHIJA

KONTAKT  


RAIČKOVIĆ INFO

Starom Podgoricom
  • Telalove suze 

Telali su raznosili habere  po gradovima i šire, obavještavali narod o zbivanjima u gradu i selima. Danas bi se telalima mogli nazvati TV i radio stanice, novine, internet i mobilni telefoni. Nekad je to sve činio jedan čovjek i zato je njegova uloga bila posebna. Podgorica je kao i svaki drugi grad u Osmanskom zamanu pa i dugo nakon toga, imala telale-dobošare. Svaki je bio svjedok svog vremena i dio naroda kojeg je obavještavao o dobru i zlu u gradu. Uloga podgoričkog telala svojevremeno zapala je i mladog Jusuf-agu koji je ostao zapamćen u Podgorici po glasovitosti, ljepoti i lijepim haberima koje je širio gradom. Jusuf-aga je bio vrlo ponosit momak, visok i krupan. Nosio je crveni fes kojeg je ponekad omotavao bjelom čevrom na kojem je bilo izvezeno MAŠALLAH. Kad god bi prolazio džadom, narod bi se okretao za njim a nijesu ga zaobišla ni ašikovanja. Volio je grad u kojem je živio i slobodno vrijeme bi najradije provodio sa jaranima u Ašik mahali pjevajući staropodgoričke pjesme. U toku svoje misije telala, Jusuf aga, koji je umro mlad ili je poginuo, ostavio je tri događaja koja su zapamćena u narodu.Zbog jednog se nasmijao, zbog drugog rasrdio, a zbog trećeg zaplakao.

Nasmijao se kada je obavještavao narod da je ćerka poznatog Podgoričkog bega, Osmana Begovića, postala prva žena Saudijske Arabije nakon što je kao dijete napustila Podgoricu i otišla u Tursku. Dok je bila u srednjoj školi odabrana je za najljepšu djevojku u školi i određena da lično uruči buket cvijeća Kralju Saudijske Arabije koji je tada došao u posjetu Turskoj. Njena ljepota osvojila je kraljevo srce. Zaprosio je i veza je krunisana brakom. Kada je Jusuf obavjestio Podgoričane o tom događaju nasmijao se, vjerovatno je bio ponosan na svoju sugrađanku i svrstao je ovaj događaj kao jedan od najljepših u njegovom radnom vijeku.

Nakon prvog habera kojeg je proširio Podgoricom, da se ćerka Bećir-bega Osmanagića udaje za Skadarskog vezira, Ibrahima Rakića, Jusuf je bio srećan. Ova vijest je ispunila njegovo srce i činilo mu se da je njegov grad najbolji na dunjaluku. Ubrzo njegovo raspoloženje prekinula je druga vijest da je zapravo Ferida Bećirova pobjegla za crnogorskog kapetana Iliju Raičkovića. Jusuf-aga se rasrdio ali je ipak morao haber proširiti gradom.

Treći put Jusuf-agino lice kvasile su suze, koje su rasplakale i ostale. Bilo je nevjerovatno vidjeti Jusuf-agu kako plače. Rasplakao se kada je obavještavao narod o ponovnoj udaji Nurije Burazerović, koju su braća udala, a za njom ostao jetim Halit koji je rano ostao bez baba Halita Rakića. Jusuf-aga je vidio dijete kako plače i kako trči za fijakerom i doziva “mama, ne ostavljaj me, molim te”. Njegova majka se nije smjela okrenuti što je Jusufa teško ražalostilo.  

Preuzeto iz časopisa ELIF.  

 

 

  • U Podgorici 1885. stranci nakon predstave ”Maksim Crnojević” nijesu vjerovali da su gledali debitante

 Uskrsu (mart/april) 1885. godine, u Podgorici su odigrane četiri pozorišne predstave u tri večeri, pošto je, kako se naglašava: "Jedan fenomen pozorje "Balkanske carice" - pokrenuo Ôelje za osnivanjem dobrovoljnog pozorišnog društva". Prvo veče prikazana je predstava "Maksim Crnojević" od Laze Kostića, ali su velike kiše spriječile publiku da masovno prisustvuje. Drugo veče prikazane su jednočinke "Pola vina pola vode" Koste Trifkovića i "Šaran" Jovana Jovanovića-Zmaja. Ovoga puta publike je bilo mnogo više, dok je treće večeri, kada je ponovo prikazan "Maksim Crnojević", gledalište bilo dupke puno. Podgoričkoj publici prikazan je, dakle, isti repertoar kao i cetinjskoj, godinu dana ranije. Sigurno da je više razloga pogodovalo ovakvom izboru dramskih djela. Autori ovih djela (Kostić, Zmaj) bili su u velikoj milosti knjaza Nikole I. Radnja Kostićevog komada vezana je za Žabljak i Zetu, ali svakako nije bez značaja i to što su neki od učesnika u predstavama na Cetinju bili nastanjeni u Podgorici. Posebna pažnja hroničara posvećena je predstavi "Maksim Crnojević", u kojoj su uloge tumačili: Stevan Raičković - Dužde od Mletaka: Đorđe Stanić - Đorđe, sin mu; Gorde Vukotić - Anđelija, ćerka; Marica Radević - Fileta, udovica DuÔdevog sina Marka; Bajo Bracanović - Ivo Crnojević; g-đa Vukotić - Jevrosima, Ôena mu; Stevan Gvozdenović - Miloš Obrenbe-gović; Stevan Lukačević - Maksim Crnojević; Vojvode. Risto Marković - Kapetan Jovan; Đorđe Čakić - Ilija Liković; Jovan Pejanović - Milić Šermetijević; Marko Pejanović - Đuro Kundžić; Zarija Radičević - Nadan Bojimir; Miloš Ulić - Radoje Crnogorac; Zarija Gvozdenović - Obrazina i Lazo Vrbica - Vinonoša.
Dopisnik "Glasa Crnogorca” iz Podgorice, o postignućima na sceni Dobrovoljnog pozorišnog društva ističe: "Samim dejstvujućim snagama može se reći da su izuzev male neke iznimke kao lokalnog narečja i teškoće pri potpunom svaćaju mimički pokreta, svi u opšte dobro odigrali svoje uloge". Napomenimo i to da, stranci u publici nijesu mogli vjerovati da je ovo debi na sceni članovima Dobrovoljnog pozorišnog društva Podgoričke čitaonice.

Preuzeto iz "Vijesti"


RAIČKOVIĆ

Copyright © 2007 [RAICKOVIC]. All rights reserved.
Revised: 16-02-2009 .